{"id":4647,"date":"2016-03-28T19:18:29","date_gmt":"2016-03-28T19:18:29","guid":{"rendered":"http:\/\/marathon2.pyfjs.com\/?page_id=4647"},"modified":"2024-01-29T08:57:23","modified_gmt":"2024-01-29T07:57:23","slug":"povijest-maratona","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/povijest-maratona\/","title":{"rendered":"Povijest maratona"},"content":{"rendered":"

[et_pb_section admin_label=”section”]
\n\t\t\t[et_pb_row admin_label=”row”]
\n\t\t\t\t[et_pb_column type=”4_4″][et_pb_text admin_label=”Text”]Jeste li znali da je maraton dobio ime po bitci na Marathonu (Gr\u010dka)?<\/strong><\/p>\n

\"history\"<\/p>\n

Ako niste, saznajte to i jo\u0161 puno vi\u0161e u tekstu koji je za vas pripremio Dragan Jankovi\u0107.<\/p>\n

Naziv maraton potje\u010de iz legende o gr\u010dkom heroju Filipidesu, koji je tr\u010dao od polja Marathona do Atene da bi objavio pobjedu gr\u010dke vojske nad Perzijancima u bitki na Marathonu.<\/p>\n

Prema toj, povijesno nepotvr\u0111enoj pri\u010di, Filipides je neposredno nakon \u0161to je stigao u Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se doga\u0111aj zaista i odigrao, primjerice povjesni\u010dar Herodot\u00a0pi\u0161e da je Filipides tr\u010dao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je tr\u010dao od Marathona se javlja u Plutarhovom djelu “Na atenskoj slavi” iz 1. stolje\u0107a. Ne zna se to\u010dno kojim je putem Filipides tr\u010dao od polja Marathon do Atene jer su postojale dvije ceste: jedna brdovita, ali kra\u0107a u du\u017eini od oko 34,5 km i druga ravnija, ali duga\u010dka oko 40,8 km. Pretpostavlja se da je Filipides tr\u010dao kra\u0107om stazom jer su na du\u017eoj jo\u0161 uvijek boravile postrojbe Perzijanaca.<\/p>\n

Na ideju organizacije takve utrke je do\u0161ao Michel Br\u00e9al koji je predlo\u017eio da se utrka stavi u program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podr\u017eali i Pierre de Coubertin, otac modernih Igara, kao i sami organizatori igara, Grci.<\/p>\n

Prvi maraton u povijesti nije ipak bio onaj na samim Igrama jer su Grci ranije organizirali izborno natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu pobijedio Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta. Spiridon \\”Spiros\\” Louis je u toj utrci bio peti, ali je kasnije pobijedio na prvom Olimpijskom maratonu u vremenu 2 sata, 58 minuta i 50 sekundi. \u017denski maraton je uveden u program igara dosta kasnije, tek na OI u Los Angelesu 1984. godine. Prva olimpijska pobjednica u maratonu bila je Joan Benoit s vremenom 2:24:52. Benoit jo\u0161 uvijek tr\u010di, sada u kategoriji \u017d50, uglavnom ispod 3 sata!<\/p>\n

Neobi\u010dna duljina maratonske utrke (42 km i 195 m) prvi put je istr\u010dana na OI u Londonu 1908. godine. Dotad je du\u017eina iznosila to\u010dno 42 km, a tih 195 m dodano je kako bi start bio ispred kraljevskog dvorca u Windsoru jer se dan ranije tada\u0161nji engleski kralj Edvard VII, koji je trebao dati znak za start razbolio pa su mu doktori savjetovali da ne izlazi van. Dao je znak za start sa svog balkona, a staza nije skra\u0107ena za taj neo\u010dekivani dodatak jer je predvi\u0111eno da cilj bude to\u010dno ispred kraljevske lo\u017ee na Olimpijskom stadionu (White City Stadium) kako bi kraljica Alexandra s ostatkom svoje kraljevske familije mogla pratiti ulazak maratonaca u cilj.<\/p>\n

Zanimljivo da se na prvih 7 olimpijskih maratona tr\u010dalo \u010dak 6 razli\u010ditih du\u017eina, od 40 do 42,7 km. Tek je od 1921. godine Me\u0111unarodna atletska federacija\u00a0prihvatila udaljenost od 42,195 kao standardnu udaljenost, \u0161to je navedeno u IAAF-ovom pravilniku o natjecanju (rule 240).<\/p>\n

Maratonska utrka je od po\u010detaka smatrana disciplinom namijenjenom samo najspremnijim atleti\u010darima. Me\u0111utim, razvojem teorije treninga, ali i sve ve\u0107om popularno\u0161\u0107u rekreativnog tr\u010danja pokazalo se da uz pravilnu pripremu otr\u010dati maraton i nije preveliki izazov. \u0160tovi\u0161e, ve\u0107ina atletskih trenera danas smatra da nema razloga da bilo koja osoba, uz pretpostavku da je zdrava te da ulo\u017ei u trening veliku dozu upornosti i rada, mo\u017ee relativno dobro i bez straha od posljedica (premorenosti, ozljeda) odraditi tu utrku.<\/p>\n

Tipi\u010dan program treninga za maratonsku utrku traje od 4 do 6 mjeseci, tijekom kojeg atleti\u010dar barem 5 puta tjedno tr\u010di na dionicima 5-20 km po treningu, ovisno o nivou natjecanja i ciljanom rezultatu. Najbolji atleti\u010dari se polako bli\u017ee magi\u010dnoj granici od 2 sata za utrku, dok se za prosje\u010dnog rekreativca svako vrijeme ispod 4 sata smatra solidnim. Na ve\u0107ini maratona je postavljena granica od 6 sati nakon koje se staza zatvara, a atleti\u010dari pristigli iza tog vremena ne ulaze u slu\u017ebeni redoslijed.<\/p>\n

Maratonske utrke se danas odr\u017eavaju u velikom broju na svim kontinentima. Na poznatijim maratonima, primjerice u Bostonu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Chicagu, nije rijetkost da nastupi po nekoliko desetaka tisu\u0107a natjecatelja. Rekord za sad dr\u017ei 100. Bostonski maraton iz 1996. godine (38 965 startalo, 35 868 zavr\u0161ilo trku), kada je organizator radi proslave stogodi\u0161njice odr\u017eavanja ove trke te godine ukinuo \u010duvenu bostonsku normu.<\/p>\n

Kako je svaka staza na kojoj se odr\u017eava maraton specifi\u010dna po konfiguraciji staze, ostvareni rezultati na razli\u010ditim stazama ponekad nisu sasvim usporedivi. Stoga se dulje vrijeme u maratonskim utrkama vodilo samo \\’najbolje svjetsko vrijeme\\’, ali ne i rekordi koji se vode tek od 1. sije\u010dnja 2004. godine. Toga dana su dotada\u0161nja najbolja vremena i slu\u017ebeno progla\u0161ena svjetskim rekordima. Kod mu\u0161karaca rekord iznosi 2:04:55, a postavio ga je na utrci u Berlinu Paul Tergat iz Kenije 28. rujna 2003. godine (zanimljivo da drugi rezultat svih vremena ima pejsmejker iz iste trke Sammy Korir koji je do\u0161ao na cilj samo sekundu poslije pobjednika Tergata).<\/p>\n

Kod \u017eena se vode dva rekorda: jedan postavljen u utrci s mu\u0161karcima (koji onda jasno pospje\u0161uju ritam trka\u010dice) te rekord u utrci u kojoj sudjeluju samo \u017eene. Oba rekorda dr\u017ei Paula Radcliffe. Prvi rekord (mje\u0161ovita utrka) je s maratona u Londonu 13. travnja 2003. godine, i iznosi 2:15:25. Drugi rekord (\u017eenska utrka) iznosi 2:17:42, istr\u010dan 17. travnja 2005. godine, tako\u0111er u Londonu.<\/p>\n

Izvor Wikipedia, preveo i dopunio Dragan Jankovi\u0107[\/et_pb_text][\/et_pb_column]
\n\t\t\t[\/et_pb_row]
\n\t\t[\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jeste li znali da je maraton dobio ime po bitci na Marathonu (Gr\u010dka)? Ako niste, saznajte to i jo\u0161 puno vi\u0161e u tekstu koji je za vas pripremio Dragan Jankovi\u0107. Naziv maraton potje\u010de iz legende o gr\u010dkom heroju Filipidesu, koji je tr\u010dao od polja Marathona do Atene da bi objavio pobjedu gr\u010dke vojske nad Perzijancima […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"Jeste li znali da je maraton dobio ime po bitci na Marathonu (Gr\u010dka)?<\/strong>\r\n\r\n\"history\"\r\n\r\nAko niste, saznajte to i jo\u0161 puno vi\u0161e u tekstu koji je za vas pripremio Dragan Jankovi\u0107.\r\n\r\nNaziv maraton potje\u010de iz legende o gr\u010dkom heroju Filipidesu, koji je tr\u010dao od polja Marathona do Atene da bi objavio pobjedu gr\u010dke vojske nad Perzijancima u bitki na Marathonu.\r\n\r\nPrema toj, povijesno nepotvr\u0111enoj pri\u010di, Filipides je neposredno nakon \u0161to je stigao u Atenu od napora preminuo. Nema dokaza da se doga\u0111aj zaista i odigrao, primjerice povjesni\u010dar Herodot\u00a0pi\u0161e da je Filipides tr\u010dao iz Atene do Sparte. Verzija u kojoj je tr\u010dao od Marathona se javlja u Plutarhovom djelu \"Na atenskoj slavi\" iz 1. stolje\u0107a. Ne zna se to\u010dno kojim je putem Filipides tr\u010dao od polja Marathon do Atene jer su postojale dvije ceste: jedna brdovita, ali kra\u0107a u du\u017eini od oko 34,5 km i druga ravnija, ali duga\u010dka oko 40,8 km. Pretpostavlja se da je Filipides tr\u010dao kra\u0107om stazom jer su na du\u017eoj jo\u0161 uvijek boravile postrojbe Perzijanaca.\r\n\r\nNa ideju organizacije takve utrke je do\u0161ao Michel Br\u00e9al koji je predlo\u017eio da se utrka stavi u program I. Olimpijskih igara u Ateni 1896. godine. Ideju su podr\u017eali i Pierre de Coubertin, otac modernih Igara, kao i sami organizatori igara, Grci.\r\n\r\nPrvi maraton u povijesti nije ipak bio onaj na samim Igrama jer su Grci ranije organizirali izborno natjecanje za nastup na Olimpijadi. Na tom je prvom maratonu pobijedio Charilaos Vasilakos u vremenu 3 sata i 18 minuta. Spiridon \"Spiros\" Louis je u toj utrci bio peti, ali je kasnije pobijedio na prvom Olimpijskom maratonu u vremenu 2 sata, 58 minuta i 50 sekundi. \u017denski maraton je uveden u program igara dosta kasnije, tek na OI u Los Angelesu 1984. godine. Prva olimpijska pobjednica u maratonu bila je Joan Benoit s vremenom 2:24:52. Benoit jo\u0161 uvijek tr\u010di, sada u kategoriji \u017d50, uglavnom ispod 3 sata!\r\n\r\nNeobi\u010dna duljina maratonske utrke (42 km i 195 m) prvi put je istr\u010dana na OI u Londonu 1908. godine. Dotad je du\u017eina iznosila to\u010dno 42 km, a tih 195 m dodano je kako bi start bio ispred kraljevskog dvorca u Windsoru jer se dan ranije tada\u0161nji engleski kralj Edvard VII, koji je trebao dati znak za start razbolio pa su mu doktori savjetovali da ne izlazi van. Dao je znak za start sa svog balkona, a staza nije skra\u0107ena za taj neo\u010dekivani dodatak jer je predvi\u0111eno da cilj bude to\u010dno ispred kraljevske lo\u017ee na Olimpijskom stadionu (White City Stadium) kako bi kraljica Alexandra s ostatkom svoje kraljevske familije mogla pratiti ulazak maratonaca u cilj.\r\n\r\nZanimljivo da se na prvih 7 olimpijskih maratona tr\u010dalo \u010dak 6 razli\u010ditih du\u017eina, od 40 do 42,7 km. Tek je od 1921. godine Me\u0111unarodna atletska federacija\u00a0prihvatila udaljenost od 42,195 kao standardnu udaljenost, \u0161to je navedeno u IAAF-ovom pravilniku o natjecanju (rule 240).\r\n\r\nMaratonska utrka je od po\u010detaka smatrana disciplinom namijenjenom samo najspremnijim atleti\u010darima. Me\u0111utim, razvojem teorije treninga, ali i sve ve\u0107om popularno\u0161\u0107u rekreativnog tr\u010danja pokazalo se da uz pravilnu pripremu otr\u010dati maraton i nije preveliki izazov. \u0160tovi\u0161e, ve\u0107ina atletskih trenera danas smatra da nema razloga da bilo koja osoba, uz pretpostavku da je zdrava te da ulo\u017ei u trening veliku dozu upornosti i rada, mo\u017ee relativno dobro i bez straha od posljedica (premorenosti, ozljeda) odraditi tu utrku.\r\n\r\nTipi\u010dan program treninga za maratonsku utrku traje od 4 do 6 mjeseci, tijekom kojeg atleti\u010dar barem 5 puta tjedno tr\u010di na dionicima 5-20 km po treningu, ovisno o nivou natjecanja i ciljanom rezultatu. Najbolji atleti\u010dari se polako bli\u017ee magi\u010dnoj granici od 2 sata za utrku, dok se za prosje\u010dnog rekreativca svako vrijeme ispod 4 sata smatra solidnim. Na ve\u0107ini maratona je postavljena granica od 6 sati nakon koje se staza zatvara, a atleti\u010dari pristigli iza tog vremena ne ulaze u slu\u017ebeni redoslijed.\r\n\r\nMaratonske utrke se danas odr\u017eavaju u velikom broju na svim kontinentima. Na poznatijim maratonima, primjerice u Bostonu, New Yorku, Londonu, Berlinu i Chicagu, nije rijetkost da nastupi po nekoliko desetaka tisu\u0107a natjecatelja. Rekord za sad dr\u017ei 100. Bostonski maraton iz 1996. godine (38 965 startalo, 35 868 zavr\u0161ilo trku), kada je organizator radi proslave stogodi\u0161njice odr\u017eavanja ove trke te godine ukinuo \u010duvenu bostonsku normu.\r\n\r\nKako je svaka staza na kojoj se odr\u017eava maraton specifi\u010dna po konfiguraciji staze, ostvareni rezultati na razli\u010ditim stazama ponekad nisu sasvim usporedivi. Stoga se dulje vrijeme u maratonskim utrkama vodilo samo 'najbolje svjetsko vrijeme', ali ne i rekordi koji se vode tek od 1. sije\u010dnja 2004. godine. Toga dana su dotada\u0161nja najbolja vremena i slu\u017ebeno progla\u0161ena svjetskim rekordima. Kod mu\u0161karaca rekord iznosi 2:04:55, a postavio ga je na utrci u Berlinu Paul Tergat iz Kenije 28. rujna 2003. godine (zanimljivo da drugi rezultat svih vremena ima pejsmejker iz iste trke Sammy Korir koji je do\u0161ao na cilj samo sekundu poslije pobjednika Tergata).\r\n\r\nKod \u017eena se vode dva rekorda: jedan postavljen u utrci s mu\u0161karcima (koji onda jasno pospje\u0161uju ritam trka\u010dice) te rekord u utrci u kojoj sudjeluju samo \u017eene. Oba rekorda dr\u017ei Paula Radcliffe. Prvi rekord (mje\u0161ovita utrka) je s maratona u Londonu 13. travnja 2003. godine, i iznosi 2:15:25. Drugi rekord (\u017eenska utrka) iznosi 2:17:42, istr\u010dan 17. travnja 2005. godine, tako\u0111er u Londonu.\r\n\r\nIzvor Wikipedia, preveo i dopunio Dragan Jankovi\u0107","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"class_list":["post-4647","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4647","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4647"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4647\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9543,"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/4647\/revisions\/9543"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.zagreb-marathon.com\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4647"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}